Kod projektiranja u područjima arheoloških ostataka, arhitekt je suočen s pitanjem prezentacije povijesnih materijalnih tragova u sadašnjosti, odnosno strukovno potkrijepljenom budućnosti arheologije.
 

Arheološke ostatke u suvremenom gradu možemo proučavati kao tematizirane prostore s velikim turističkim, znanstvenim i obrazovnim potencijalom. Uz estetsku, simboličku i kulturnu vrijednost, prostori arheološki građene baštine tako mogu prikladnom konzervacijom, prezentacijom i programskom nadgradnjom postati prostori koji znače dodanu vrijednost u turističkoj ponudi i pridonose kvaliteti života u gradu. Cjelovitu obnovu arheoloških nalazišta možemo podijeliti s obzirom na tri glavna pristupa: neinvazivni pristup, infrastrukturni pristup i invazivni pristup.